Jedna od vodećih stručnjakinja za postupke javne nabave, gospođa Katarina Depope Radman, održat će usavršavanje pod nazivom “Korak po korak do uspješne javne nabave – Osvrt na najčešće pogreške prilikom provođenja postupaka javne nabave financiranih ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava EU”. Usavršavanje će se održati 30. listopada 2019. godine od 9.30 do 16.00 u Učilištu EU PROJEKTI. Ususret usavršavanja, porazgovarali smo s njom o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj.
UEP: Kada netko kaže “javna nabava” to većini ljudi vjerojatno zvuči jako birokratski i dosadno. S obzirom da znamo kako stručnjaci za javnu nabavu imaju i svojevrsnu strast za svoj posao, reci nam što te najviše veseli u provedbi javnih nabava? Pamtiš li neki trenutak kad si odlučila – bavit ću se javnom nabavom?
KDR: U mom slučaju, javna nabava se dogodila. Mislim da je tako kod većine. U okviru poslova koje sam obavljala, čelnik mi je dao zadatak da provedem postupak javne nabave za izgradnju novog trga sa fontanom. To je bila 2008. godina kada je Hrvatska sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju EU počela primjenjivati odredbe, tada novog, ”europskog”, Zakona o javnoj nabavi. To je bio potpuno novi zakonodavni ”mindset”. Iako sam po struci diplomirani pravnik, kao osoba sam vrlo proaktivna i monotonija mi nije u opisu posla, ni života. I zato me javna nabava kupila: dinamikom, kreativnošću, kontinuiranim izazovima u svim fazama pripreme i provedbe postupka. Jer javna nabava nije dosadna ukoliko spoznate sve mogućnosti zakona i vodite se načelom ”najbolja vrijednost za novac”. I završno, činjenica da sam sudjelovala u izgradnji nečeg što je unaprijedilo lokalnu zajednicu, daje mi neopisiv osjećaj zadovoljstva. Često navodim da su sve to moje ”javnonabavne bebe”: i bolnica, i cesta, i trg… Voziti se po cesti koja je rezultat postupka javne nabave koju sam provela dok je ispred tebe autobus gradskog prijevoza i vozilo hitne pomoći, koje si također, nabavio.
UEP: Kako bi ocijenila kapacitete obveznika Zakona o javnoj nabavi za provedbu postupaka javne nabave? U čemu generalno najviše “zapinjemo”, koja su to područja na kojima trebamo najviše poraditi?
KDR: Primarno, problem kapaciteta obveznika ZJN je multidiscipliniran. Gledajući broj osoba koje posjeduju certifikat u javnoj nabavi, riječ je je o vojsci ljudi. Slikovito, imamo samo vojnike, a manji broj časničkih funkcija. Drugo, sustav izobrazbe u javnoj nabavi u RH je jedan od boljih u EU. Ali nedostatan u broju sati izobrazbe. U Francuskoj npr. za stjecanje certifikata polaznici slušaju 100 sati, i to u sustavu koji je daleko jednostavniji od našeg. S druge strane, kao predavač na izobrazbama, uočavam obrasce u profilima polaznika: veći dio ih dolazi zbog bodova, dok manji zbog stjecanja znanja. Mi, Hrvati, nismo pretjerano entuzijazični kad je je cjeloživotno obrazovanje u pitanju. Smatra se da učenje završava okončanjem formalnog obrazovanja. Javna nabava je ”živo tijelo” i zahtijeva kontinuirano učenje, ne samo zakonskih propisa, već i stjecanje ”soft skill” vještina, organizacijskih, menađerskih. Javna nabava je strateški alat upravljanja javnim financijama i obveza je svakog obveznika savladati sve alate koji su mu potrebni za postizanje cilja. Bolje razumijevanje sustava javne nabave donosi i višu razinu znanja. Dokle god javna nabava bude razmatrana isključivo iz perspektive provedbe postupka, a pritom ne razumijevajući njenu stratešku ulogu, obveznici ZJN će imati problema. Uočavam da smo nekako i savladali zakonske odredbe u dijelu provedbe postupaka javne nabave, ali sam ozbiljno zabrinuta za razinu znanja osoba koje su uključene u izvršenje ugovora. Svrha postupka javne nabave je ugovor o javnoj nabavi i nerijetko se događa da izvrsno odrađen postupak rezultira lošim upravljanjem ugovorom.
UEP: Broj sklopljenih ugovora sufinanciranih iz EU fondova raste, što je logično s obzirom da smo pri kraju financijske perspektive, da su projekti u poodmakloj provedbi, a ugovori se izvršavaju. Koje su tvoje prognoze za finiš ovog financijskog razdoblja po pitanju javne nabave?
KDR: Voljela bi reći da sam optimistična. Iako finiš u pravilu znači užurbano djelovanje, otvara se prostora za pogreške. Svi su usredotočeni na razinu iskorištenosti EU sredstava. Nitko ne spominje ”know-how” niti se on prenosi. Održivost izvršenih ugovora je iznimno važna.
UEP: Surađuješ duži niz godina s Učilištem EU PROJEKTI, a 30.10. ćeš u njemu održati svoje novo usavršavanje “Korak po korak do uspješne javne nabave – Osvrt na najčešće pogreške prilikom provođenja postupaka javne nabave financiranih ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava EU”. Iako sam naziv usavršavanja govori puno, što polaznici mogu očekivati u 8 sati tvog predavanja?
KDR: U kontekstu svega prethodnog navedenog, fokus teme usavršavanja je poveznica između dokumentacije o nabavi i ugovora o javnoj nabavi. Priprema postupka javne nabave naspram izvršenja ugovora. “Zašto-zato” proces sagledan iz perspektive EU sufinanciranja. Velika većina korisnika ne razumije zašto su instrumenti i kontrole kod EU sufinanciranja stroži. Cilj mi je kroz predavanje obrazložiti učestale pogreške korisnika i ponuditi polaznicima rješenje za navedene probleme.
UEP: Za kraj, reci nam nešto o životu konzultanta za javnu nabavu. Kako izgleda tvoj dan, ima li u njemu puno stresa ili si s godinama iskustva naučila kako postići dobar balans?
KDR: Moj radni dan traje 26 sati, barem mi se tako čini. Ali taj entuzijazam u poslu me drži pa je živahno cijelo vrijeme, u svako doba godine. Stresu sam sve manje izložena. Kako bi se reklo, puno je utakmica u nogama, a s njima je rasla i razina znanja. Proces učenja je kontinuiran i ponosna sam što ove godine krećem u formalnu nadogradnju svog obrazovanja na jednom od inozemnih sveučilišta. Osjećam se 100% zaražena javnom nabavom i kao njen ”bolesnik” ne odustajem u traženju boljih, kvalitetnijih lijekova.
Katarina Depope Radman s polaznicima Učilišta EU PROJEKTI nakon završenog programa izobrazbe.