Partnerstva u EU projektima: Kako odabrati pravog partnera i osigurati kvalitetnu suradnju

U mnogim EU projektima partnerstva su ključan element uspjeha, no važno je istaknuti da nisu svi pozivi namijenjeni za partnersku suradnju. Potreba za partnerima uvelike ovisi o pravilima konkretnog Poziva. Dok su neka partnerstva formalni preduvjet za prijavu, u drugim slučajevima mogu donijeti dodatne bodove ili povećani intenzitet potpore, a ponekad su i potpuno opcionalna ili nisu dozvoljena. Upravo zato je važno razumjeti ulogu partnera i znati kako ih birati kada su zaista potrebni.

Partneri često čine razliku između dobrog i odličnog projekta. Kvalitetno partnerstvo povećava ocjene projektne prijave, smanjuje rizik u provedbi i omogućava ostvarenje ambicioznijih ciljeva kroz sinergiju znanja i resursa.

Što znači kvalitetno partnerstvo?

Partnerstvo u EU projektu predstavlja suradnju dvaju ili više subjekata koji zajednički planiraju, provode i preuzimaju odgovornost za projektne aktivnosti. Svaki partner mora imati jasno definiranu ulogu i doprinos, pri čemu suradnja mora biti ravnopravna, transparentna i dokumentirana. Učinkovita suradnja ne svodi se samo na podjelu zadataka, već uključuje i zajedničko odlučivanje, dijeljenje resursa, prijenos znanja te aktivno sudjelovanje u svim ključnim fazama projekta, od same pripreme i provedbe, pa do diseminacije i evaluacije.

Koje vrste partnerstva postoje?

U projektima EU-a razlikujemo nekoliko oblika partnerstva. Formalna partnerstva, koja su potvrđena partnerskim sporazumom, česta su u pozivima poput Interrega, Erasmus+ i Obzor Europe. Neformalni oblici suradnje uključuju pisma potpore ili status dionika bez financijske uloge. Konzorciji su strukturirani oblici partnerstva u kojima jedan subjekt ima ulogu nositelja, dok su ostali formalni partneri.

Važno je razlikovati unutarnje i vanjske partnere. Unutarnji partneri potječu iz iste grupacije ili holdinga, dok su vanjski partneri organizacije koje nemaju formalnu vlasničku ili upravljačku povezanost s nositeljem projekta. U mnogim pozivima – uključujući IRI S3 – samo suradnja s vanjskim partnerima može donijeti dodatne bodove ili povoljnije uvjete financiranja.

Kako odabrati pravog partnera?

Odabir partnera ne bi trebao biti brz ili isključivo pragmatičan. Pravi partner mora biti stručan u relevantnom području, pouzdan u provedbi aktivnosti, te spreman ulagati resurse, bilo u obliku znanja, opreme ili radne snage. Partneri koji razumiju širi kontekst projekta i dijele njegovu viziju znatno povećavaju šansu za uspješnu prijavu i provedbu na odgovarajuće Pozive. Prije uspostave suradnje preporučuje se analiza dosadašnjeg iskustva potencijalnog partnera u provedbi EU projekata, kao i zajedničko planiranje projektnih aktivnosti, uključujući jasno definiranje odgovornosti i internih procedura suradnje. Ključno je da partneri ne budu samo administrativna potreba, već stvarna vrijednost projektu.

Zaključno:

Pravi partner povećava izglede za dobivanje sredstava, jača provedbeni kapacitet i smanjuje rizik od grešaka. U praksi, najuspješniji projekti su oni u kojima partneri dijele viziju i odgovornost te imaju jasno dogovorene uloge i obveze.