Europski fondovi omogućuju širok spektar ulaganja u zelene tehnologije i to ne samo za velike sustave, već i za manje korisnike diljem Hrvatske. Kroz EU fondove dostupne u Hrvatskoj, sve veći broj poduzetnika, općina, ustanova i udruga ima priliku izravno ulagati u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost uz visok stupanj sufinanciranja i konkretne dugoročne uštede. S obzirom na rast cijena energije, zakonske obveze dekarbonizacije i dostupna sredstva kroz NPOO, PKK i druge programe, korisnici u Hrvatskoj danas imaju konkretne uvjete za provedbu energetski učinkovitih projekata. Ulaganja u obnovljive izvore energije (OIE) uključuju sustave poput solarnih elektrana, dizalica topline, sustava za upravljanje potrošnjom energije te integraciju u pametne mreže. S druge strane, energetska učinkovitost (EE) obuhvaća smanjenje potrošnje energije kroz građevinske, tehnološke i organizacijske mjere: od toplinske izolacije i zamjene stolarije, do modernizacije rasvjete, grijanja i ventilacije. U oba slučaja, ulaganje rezultira izravnom financijskom koristi, smanjenjem emisija CO₂ te jačanjem otpornosti poslovanja ili javnih usluga.
U slučaju Hrvatske, najvažniji izvor sufinanciranja trenutno je Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), koji kroz različite komponente podupire zelenu i digitalnu tranziciju. Primjeri uključuju pozive za ulaganja u solare za poduzetnike, energetsku obnovu višestambenih i javnih zgrada, kao i digitalno praćenje potrošnje. Program Konkurentnost i kohezija (PKK) također najavljuje nove pozive za projekte koji kombiniraju zelene tehnologije i energetsku učinkovitost u industriji. Paralelno, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) redovito raspisuje natječaje za sufinanciranje fotonaponskih sustava, energetske obnove i edukativnih aktivnosti.
Za prijavitelje, važno je razumjeti da većina poziva traži zadovoljenje DNSH kriterija – načela prema kojem projekt ne smije nanositi značajnu štetu okolišu. To znači da tehnologija mora biti ekološki prihvatljiva, da se CO₂ mora mjeriti i dokazati, te da su svi materijali i procesi u skladu s načelima kružnog gospodarstva. Projekt mora biti tehnički razrađen, imati jasne indikatore uštede energije i emisija, te provodive aktivnosti u zadanom roku. U praksi, to znači da prijavitelj mora imati gotovu tehničku dokumentaciju, energetski certifikat (ako je primjenjivo), predračune i strategiju provedbe.
Mikro i mala poduzeća najčešće prijavljuju projekte ugradnje solarnih elektrana za vlastite potrebe, uz mogućnost priključka na mrežu. Javne ustanove i općine pak obnavljaju objekte u javnoj funkciji, kao što su škole, vrtići te domovi zdravlja, pritom kombinirajući EE mjere s digitalizacijom upravljanja. U oba slučaja, dobro pripremljen projekt može ostvariti sufinanciranje do 60–80%, a u nekim slučajevima i više, ovisno o području ulaganja i programu.
Korisnici najčešće griješe kada precjenjuju količinu energije koju će projekt generirati, kada zanemare obvezne dozvole, ili kada u prijavi ne povežu projekt s lokalnim razvojnim strategijama. Također, kod višefaznih projekata (npr. OIE + građevinski radovi), izostanak kapaciteta za provedbu ili iskustva s prethodnim EU projektima može biti prepreka. Upravo zato je ključno osloniti se na stručnu podršku u svim fazama, od planiranja i tehničke pripreme, do prijave i upravljanja provedbom.
Ulaganje u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost je poslovna i razvojna odluka koja donosi konkurentske prednosti, uštede i sigurnost. EU fondovi u Hrvatskoj omogućuju korisnicima svih veličina da iskoriste priliku za energetsku tranziciju. Put do bespovratnih sredstava je pravovremena priprema, jasno definiran cilj i razumijevanje što točno svaki poziv traži.
