U posljednjih godinu dana svjedočimo naglom porastu korištenja alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji (AI) u svim sektorima, pa tako i u pripremi EU projekata. No može li AI zaista pomoći pri pisanju projektnog prijedloga – i ako da, u kojoj mjeri? U nastavku donosimo pregled mogućnosti, ograničenja i savjeta za korištenje umjetne inteligencije u kontekstu pripreme EU projekata.
Umjetna inteligencija danas obuhvaća alate poput ChatGPT-a, Copilota, Claudea i sličnih koji omogućuju automatsku analizu teksta, generiranje sadržaja, obradu dokumenata i simulaciju odluka. U kontekstu EU fondova, AI može poslužiti kao pomoć u izradi nacrta projektnog sažetka i analizi relevantnih poziva, a također može poslužiti i u razradi projektnih ciljeva, pokazatelja i aktivnosti.
Sve češće se koristi i za:
- strukturiranje logičke matrice,
- automatizaciju traženja natječaja,
- generiranje potencijalnih projektnih ideja,
- pomoć u formuliranju tzv. „soft“ komponenti projekta (npr. edukacija, komunikacija, diseminacija).
Kada se koristi ispravno i odgovorno, AI može značajno ubrzati pripremnu fazu, ponuditi kreativne jezične formulacije, kao i pomoći konzultantima i prijaviteljima da prepoznaju šire kontekstualne veze između projektnih ideja i strateških dokumenata.
Ključne prednosti uključuju bržu izradu prvih nacrta dokumentacije, generiranje varijanti rečenica u skladu s formalnim tonom natječaja, kao i provjeru dosljednosti u opisu aktivnosti i rezultata te također daje mogućnost prilagodbe sadržaja različitim profilima prijavitelja (JLS, MSP, OPG...). Dakle, umjetna inteligencija može uštedjeti dosta vremena i preuzeti neke od lakših zadataka u okviru prijave projekata. Doduše, ona, unatoč svom potencijalu, nije zamjena za ljudsku stručnost, iskustvo i kontekstualno razumijevanje projektne logike. AI je još uvijek daleko od ključnih funkcija poput interpretacije pravilnika, uvjeta poziva i zakonskih okvira s potpunom točnošću koja je neophodna za uspješnu prijavu EU projekata. Umjetna inteligencija ne može samostalno razviti budžet, niti razraditi prihvatljive troškove ili procijeniti njihovu opravdanost. Ona jednostavno ne poznaje lokalne realnosti, što znači da može generirati prijedloge koji su strateški neusklađeni s lokalnim/regionalnim razvojnim planovima.
Osim toga, pretjerano oslanjanje na AI može dovesti do projekata koji na papiru zvuče sjajno, ali u praksi ne ostvaruju potrebnu dubinu, održivost i povezanost s relevantnim dionicima. Zapravo, AI se najbolje koristi kao alat za podršku, a ne kao zamjena za projektne konzultante. Optimalan je pristup da konzultanti stručno tumače pozive i pravilnike, a da se umjetna inteligencija koristi kao brzi asistent za jezičnu obradu i generiranje predložaka.
Umjetna inteligencija može biti vrijedan saveznik u pripremi EU projekata – ali samo ako ju koristimo promišljeno, selektivno i pod vodstvom stručnog tima. Nije pitanje hoće li AI postati dio budućnosti EU fondova, već je pravo pitanje kako ćemo ga integrirati tako da pojača, a ne zamijeni ono najvažnije: kvalitetu projektne ideje i njenu provedivost.
